Na današnji dan...

Sinoć sam ga sanjala cijelu noć. Sve je izgledalo tako stvarno, baš kao da se odvijalo tu pred mojim očima. Ispred sebe sam vidjela iste osobe, okupljene povodom istog događaja - njegov rođendan. Prošle godine sam i ja bila tu, ali ove godine, u snu, ne. Ja sam bila stranac koji je posmatrao ludi provod osobe koja joj je nekad značila. Malo je reći da me to slomilo i da sam dotakla dno moga suzdržavanja. Probudila sam se sva u suzama, i naravno cijeli dan bila sjebana

Sve što smo imali i što je samo nama poznato ostaje u mom sjećanju. Mnoge pjesme koje me na tebe podsjete, ulice kojima smo zajedno prolazili, stare poruke koje mi je žao obrisati jer su svjedoci jedne ljubavi, klupa na kojoj smo sjedili i zamišljali da je to ustvari Sebilj, a psi oko nas da su golubovi.. Ostaje i poneki pogled u prolazu, nekad nježan i topao, sada hladan i grub. Ostaje spoznaja da više nije i nikada neće biti tu pored mene.
Ipak, kasno sam shvatila da griješim i da je prevelika doza ponosa u meni.

 Koliko god da se pravim jaka, ne mogu da podnesem da nisi moj. Teško mi pada svaki put kada pored tebe prođem i moram da se pravim da te ne poznajem, i visoko podignute glave nastavim svojim putem.
Kako god, mili .. Želim ti sretan rođendan, s nadom da ćeš se nekada sjetiti mene i naših dana. Ne mogu željeti da te vratim nazad jer to nije moguće. Ali ti želim svu sreću ovoga svijeta, sa nekim ko te zaslužuje.

' Dobro sam. Fališ mi samo ponekad, najčešće pred spavanje. Malo razmišljam o svemu što je bilo, malo zamišljam šta je moglo biti, a ujutru... Ma ujutru, to više nije važno, osmijeh mi izmame sitnice. Sretna sam ja, samo tebe nemam, ostalo je sve tu, nemam se ja za šta žaliti. Dobro sam. '  ~

28.04.2011. <3

prestat razmišljat o njemu, prestat, prestat i prestat ! 

S hrpom sjećanja na nas ću već nekako uspjeti da pređem preko želje da sve vratim nazad, i da krenemo ispočetka. Jer to svakako nije moguće.

Srce me zaboli kad se setim da sve prošlo je, sve, osim ljubavi moje.

Ne mogu da vjerujem da sam dopustila da toliko ovlada mojim mislima. I to baš on, koji mi je samo bio usputna stanica i služio samo za zajebanciju. Dok smo bili u vezi, nikakvih konkretnih osjećanja sa moje strane nije bilo. Bar sam željela da tako bude, s obrzirom da sam tada patila za kretenom i iz tog razloga nisam htjela da i on bude jedan od onih zbog kojeg ću razmišljanjem razbijati glavu i zbog nepromišljenosti kajati do kraja života. Svakako nije bio kao ostali i nešta u njemu me provlačilo na poseban na način. Fin, drag, ponekad smarao svojim pričama ali to je bilo podnošljivo. Nisam htjela da se zbližimo, da ga zavlačim pa sam okončala vezu. Ali, on je bio uporan, i dalje smo ostali u kontaktu pa sam pomislila, zašto mu ne bi dala još jednu šansu. Upravo to sam učinila, s namjerom da ga zavolim, ali bezuspiješno. Ja sam bila kreten, najveći na svijetu. Izbjegavala ga, smišljala svakakve izgovore da ne bi morali izaći, odlazila van Sarajeva da bi bila što dalje od njega. Bukvalno sam ga svakim potezom tjerala od sebe. Normalno, to je i njemu dopizdilo, dopizdilo i meni i eto. Po drugi put sam ja raskinula. Kako je on to prihvatio ne znam, al ja sam bila sasvim normala. Iako sam i dalje bila jelaous na svaku koja nešta oko njega oblijeće, i to je vremenom izblijedilo.
I kako sada odjednom da shvatim da ga volim, kako odjednom da se vrati u moje srce, nikad mi neće biti jasno. Možda je zbog mame, jer mi stalno govori aaa kako si tako dobrog momka ostavila, aa baš si budala. Možda je i do mene same, jer prekasno shvatam stvari. Bila sam zaslijepljena onim što nemam, a želim, pa sam tako zanemarila ono što je vrijedno i propustila priliku kakvu nikada više neću imati. I tako mi teško pada što ga svaki dan vidim, bilo u školi ili van nje. Pogotovo kada je sa curom, za koju je uvijek govorio da nije njegov tip bla bla. Toliko o tome koliko sam mu značila, koliko me volio i mjenjao se zbog mene. Ne prođe nijedno veče a da od početka do kraja ne pročitam naša stara dopisivanja, lijem suze i jebem se u mozak ovako glupu. Drama jebeno propuštena prilika. :r Ali šta se može sada. Da se nadam nečemu, glupo je. Jer po 3 put neće sigurno trpit moje gluposti. Uostalom mislim da ne zna da uopšte postojim :) Ima on drugu, koja je savršena, pa neka im je sa srećom ^^

Propuštene prilike bole više nego greške koje smo učinili