<body>
You are the only thing that keeps me going
so stay with me forever <3

21.09.2016.

104

Čudno je i spominjati koliko se stvari promijene iz temelja i krenu sasvim drugim tokom, u periodu od godinu dana. Gdje sam prošle godine bila u ovo vrijeme? To pitanje mi izmami osmijeh na lice. Al ne osmijeh nostalgije niti žaljenja za nečim, već osmijeh koji pokazuje kako je život čudna stvar. I kako nikad ne znaš šta sutra donosi.
Da nastavim gdje sam stala..
Ipak su izlasci sa M. bili čisto zadovoljstvo, ali i ubijanje vremena i način na koji ću se distancirati od misli na okončanu dugogodišnju vezu. Sa njim nisam željela odmah ući u neku obavezu, pa su ti izlasci bili baš neobavezni. Ne mogu reći da nije bilo lijepo, on je momak stvarno na mjestu i možda bi stvari i bile drugačije, da..
Da tog dana Bog nije poslao da se nađemo nas dvoje. Taj mali šarmer, osvojio me te večeri u kafiću, ali i na izlasku koji je uslijedio sutradan. Tada sam bolje upoznala nešto najluđe, a istovremeno najvrijednije na svijetu. Kao da sam ugledala svjetlost koja je samo mene čekala i učinila život ljepšim i boljim. Dao je mojoj svakodnevnici istinski značaj, mojim mislima materijal za razmišljanje, mome srcu razlog da kuca, a usnama i rukama najbolje biće da svijetu da ih održava na životu. Osvojio me svojom posebnošću, svojim najljepšim glasom i očima punim topline i odvažnosti. Zabavan je od starta, ali čak i šutnja je divna s njim. Znala sam, to će da bude nešto posebno. Na prvom izlasku sam to osjetila, u onom "to je to" trenutku, kad nisi svjestan šta se ustvari događa, kada srce lupa milion na sat kao da će svake sekunde da izleti vani. I napravili smo našu vezu upravo takvom. Od 06.03.2016.godine svijet je dobio ljepše boje, moji ciljevi se čine mogućim sve dok me on čvrsto drži za ruku. Samo pojavom mi izmami osmijeh na lice, pažnjom me diže do neba a u isto vrijeme čvrsto drži za sebe. Lijepo je, osjećati se tako. Jer nikad do sada nisam. Sada sam na pravom mjestu, pronašla sam svoje gnijezdo. On je moje skrovište kada hoću da pobjegnem od drugih. Kada sam ljuta, nervozna on je tu da me razumije. U tim očima sam pronašla sve što mi je ikada trebalo. I jedno znam, to će da bude jedina moja sreća do kraja života.

25.09.2015.

103





Ne znam kako da opišem ovo stanje u kojem se nalazim. Da li je moguće da sam već zaljubljena ili je to samo zadovoljstvo zbog pažnje koju mi daje. Kratak period koji se znamo je nekako sporedna stvar, s obzirom da se čujemo svaki dan po cijeli dan, i da se vidimo recimo svaki dan, čak i po dva puta. Totalno sam izgubljena, imam onaj retardirani osmijeh na licu od uha do uha, kao da je prvi put da se sa nekim 'kontam'. Realno, na neki način i jeste tako, poslije duge veze sam nekakva smotana i zaboravila sam kako se ponašati ono na početku, upoznavanje i to. Ali sa njim je to nekako jednostavno prošlo, opuštena sam totalno u priči kao da se znamo čitavu vječnost. I samo pričam, pričam.. Kao neki odbrambeni mehanizam kada mi se približi i kada namjerava da me poljubi. jaooo kako sam samo retard tada hahaha Baš sam kao dijete neko, tuga. Nadam se da će uskoro i taj poljubac pasti, red bi bio

18.09.2015.

102

I tako se sve promijenilo u sekundi, ono što me činilo sretnom sada je samo prošlost. Još uvijek nisam svjesna toga u potpunosti, al neki dio mene misli da je bolje što je gotovo. Nisam dovoljno jaka da se pravim da mi je svejedno i da tek tako krenem dalje. Ali nekad stvarno nema dugog izbora. Ono što se jednom dogodi, dogodiće se i drugi put, tako da je najpametnije na vrijeme zaustaviti i poštediti se patnje. Najgore je trpiti stvari u sebi, praviti se da je sve krasno i nabaciti osmijeh. Ono što nas unutra ubija je ono što je presudno u svemu. I dovoljna je jedna sitnica koja će preliti čašu da bi došli do situacije iz koje nema povratka. Sve u svemu, život ide dalje. Nekad ću se oporaviti od ovoga, ali tu će uvijek biti nešto što će me podsjećati na ovu izgubljenu ljubav.

11.09.2015.

101

osvježio/la Jigglypuf prije 1 godinu 7 mjeseci

Stvarno sramota, nemam riječi.

Naletim na stare postove, sjetim se nekih divnih uspomena i vratim film u te dane kad sam ustvari i imala vremena da to sve zabilježim. I drago mi, lijepi su to dani bili, sve se svodilo na jedno- učinit dan što boljim za pamćenje. Sada se sve dosta promijenilo, ne znam da li je to uopšte potrebno spominjati, jer svaki dan donosi promijene. To je neizbježno. U tren oka prođe sve, stvoriš se u novoj okolini, neki novi prijatelji su tu, staro društvo se u neku ruku raziđe, slučajno ili namjerno. Svi idu za putem svoje sudbine, ne gledaju na druge i koračaju sve bržim i bržim koracima u taj svijet odraslih. Nove navike, obaveze kao neizostavni dio svakodnevnice. Neke osobe odu iz tvog života, kao da nikada nisu ni bile tu. Tuga me obuzme zbog toga, ali se ništa ne može promijeniti. Kada neko odluči da tako bude, teško je, gotovo nemoguće, moliti ga da se vrati na staro. Ali bar ostaje nada, da se ta osoba bar malo osjeća kao i ja, i da žali što je puklo nešto što se dugo godina gradilo.
S druge strane, na jednu stvar sam ponosna, a to je moja veza od 2 godine i 9 mjeseci. Svakako da je bilo uspona i padova tokom tog perioda, ali sve je to manje važno. Pored njega se osjećam sigurno, istinski voljeno i jednostavno na pravom mjestu. Često sam mislila da je kraj, da smo došli do one tačke kada nam se putevi razilaze. Ali svaki put smo pronašli način  da spasimo nas. Griješili smo oboje, ali to je sve dio našeg svijeta u kojem opstajemo samo kao takvi. Prave osobe, koje jednom postanu dio tvog života, nikada ne prestaju to biti. Međutim, kažu da se od nekih osoba nikada ne oporaviš, već ih jednostavno samo preživiš... m



23.01.2014.

100

Du musst auf dein Herz hören
Hör wie es schlägt, wie es fleht, wie es schreit
Hör wie es lebt, wie es lacht, wie es weint
Auch wenn du's willst, da misch' ich mich nicht ein
Wie du es machst, wird es schon richtig sein

Mnogo toga mi je u glavi, zbunjena totalno. Pomislim da jedino srcem mogu donijeti pravu odluku, a s druge strane znam da mi to nije jača strana, i da ću upropastiti sve kao što uvijek uradim. Tako mi treba malo slobode i vremena, da razmislim o svemu.
A tu je i želja veća od svih, da ga bar jednom zagrlim i osjetim toplinu oko srca..

15.01.2014.

99

Zapitam se da li je pogrešno to što radim, i da li ima smisla da se vraćam na ono staro, kad već unaprijed znam kako će to da završi. Misli mi odlutaju u ono naše vrijeme, ni tada nismo bili nešto definisano. Niti par, niti prijatelji, niti stranci. Imali smo nešto samo nama poznato, a ljepše nego bilo šta drugo što smo imali sa drugima. Da li vrijedi ponovo se upuštati u nešto takvo, da li je vrijedno rizika.. Stvarno ne znam šta radim od svog života

Vidjeli smo se. I ponovo rastali. To najbolje umijemo da radimo.

14.01.2014.

98

Izgubljene nade i propali snovi.

Tako je to kod mene, vrijeme sve liječi, samo on ne prolazi. Mrzim što i dalje tražim njegov pogled u gužvi ljudi i nadam se da će se pojaviti, čisto da ugasi želju za tim. Mnogo stvari je ostalo nedovršeno između nas, i tako ovi razgovori sad ne vode ničemu; kao ni do sad, ni sada ne znam na čemu smo. Dočekali smo zajedno Novu godinu, kao i prije 2 godine. Sada nije bio moj, i nisam bila u njegovom zagrljaju. Tada je sve bilo drugačije i nikad se neće vratiti, koliko god to željeli.

12.03.2013.

97

Ti me poznaješ najbolje
ovo ne ide na bolje
i već dugo tvoj dodir sluti na kraj
da li imaš taj osećaj..

28.02.2013.

96



http://24.media.tumblr.com/bd87d4289df4102d1f1b5f659b56c35f/tumblr_miy5mc0Rp91s2t2flo1_500.gif

12.01.2013.

95

samo tako nastavi, zagorčaj mi život u potpunosti..
al znaj, Bog će ti vratiti duplo većom mjerom !


Stariji postovi




Profile





ti i dalje nisi svestan koliko volim te
poletimo do neba, sa tobom mogu sve ~

♥ My mom
♥ Summer
♥ My friends
♥ Beer
♥ Party
♥ Sleeping
♥ Him :$
♥ McDonalds
♥ Nutella
♥ Milka
♥ Music
♥ Facebook (:
♥ Germany



Credits

Bilo vas je: 27927
Thx to <3 : Emergency